Što jesti u Stonu osim kamenica: vodič kroz lokalnu kuhinju

Sol, dagnje i Malostonski zaljev

Ston sol vadi još od četrnaestog stoljeća, kada je Dubrovačka Republika opasala grad zidinama, a bazeni u Solani Ston i danas rade na istoj mreži plitkih bazena uz cestu prema Malom Stonu. Suha i vjetrovita ljeta od lipnja do rujna obavljaju posao isparavanja, pa vrećica grube fleur de sel kupljena na mjestu ima okus određene sezone, a ne brenda. Koristite je za ribu s žara koju ćete jesti kasnije; grublja je i mineralnija od soli iz supermarketa, a u suhom ormaru stoji neograničeno dugo.

Odmah nakon kamenica, a često i isplativije, dolaze dagnje uzgajane na užadima u Malostonskom zaljevu. Naručite ih na buzaru — bijelo vino, češnjak, peršin, krušne mrvice — u konobi na rivi u Malom Stonu, a ne u gornjem dijelu Stona, gdje stolovi gledaju na parkiralište. Zaljev je boćat na mjestu gdje se Neretva spaja s morem, i upravo zato oba školjkaša ovdje tako brzo rastu.

Što još pripada na stol

Zaleđe Pelješca iza Stona kraj je maslina i vinove loze. Potražite zvijezdu, malu zvjezdoliku divlju biljku koja raste na obroncima i pojavljuje se na proljetnim jelovnicima, te lokalno maslinovo ulje prešano iz nasada oko Ponikava i Čare. Zelena salata začinjena uljem nove sezone najbolja je stvar na ljetnom stolu i ono što većina posjetitelja preskoči jer zvuči dosadno. Probajte je jednom prije nego što prosudite.

Za sjedilački obrok, pršut s peljeških brda suši se i slađi je od istarskoga, narezan na tanke listove i poslužen sa ovčjim sirom i maslinama. Škampi s žara, rižoto od sipe i cijela orada zaokružuju standardnu ponudu konoba. Ston također proizvodi vlastito vino od grožđa Plavac Mali uzgojenog na strmim obroncima Dingača i Postupa.